|
Meje ne bomo rešili z arbitražo
www.vecernji.hr, 24. septembra 2007
Bivši predsjednik Republike Slovenije
Milan Kučan: Granicu nećemo riješiti arbitražom
24.09.2007, Autor Dejan JAZVIĆ
Bivši slovenski predsjednik Milan Kučan jedan je od četvorice dobitnika nagrade Internacionalne lige humanista za državnika humanista 20. stoljeća. Priznanje mu je uručeno u Sarajevu, gdje smo s iskusnim i karizmatičnim političarom razgovarali o tom priznanju, prilikama u BiH, rješenju kosovskog pitanja i ne baš dobrim odnosima između Slovenije i Hrvatske.
VL: Tko je glavni krivac za stalne krize u slovensko-hrvatskim odnosima i vjerujete li u arbitražno rješenje pitanja razgraničenja na moru?
Kučan: Cijelo se vrijeme zalažem za to da naše dvije zemlje sporazumno riješe sve probleme i da njima ne opterećuju međunarodnu zajednicu i Europsku uniju. Na taj bi način i Hrvatska i Slovenija pokazale da su zrele, demokratske zemlje koje su primjenom principa koji vrijede u međunarodnoj zajednici spremne riješiti međusobne probleme.
Vlade su preuzele na sebe da to najosjetljivije pitanje granice riješe uz pomoć intervencije trećeg. Svako rješenje je bolje od otvorenog konflikta, ali nisam siguran da se ovim što se sada predlaže može doći do dobrog rezultata. Jer, vrijeme izbora nije baš najpogodnije za rješavanje tako osjetljivog pitanja, a s druge strane, taj izgovor o “predizbornom vremenu” ponavlja se iz godine u godinu i treba imati hrabrosti pred svojom javnošću i preuzeti odgovornost za sporazum. Kad bi te hrabrosti i smjelosti bilo, mi bismo odavno to pitanje riješili.
VL: Svako malo iz Ljubljane stižu prijetnje o mogućem uvjetovanju hrvatskog primanja u EU rješavanjem graničnih i drugih pitanja između Slovenije i Hrvatske. Koliko su te prijetnje ozbiljne?
Kučan: Znate, u politici ima puno toga iracionalnog, svakojakih špekulacija, ali ne bi trebalo voditi previše računa o tome. Jedino ozbiljno pitanje je ima li u tim neriješenim problemima nešto što bi moglo biti izvan okvira principa koji vrijede unutar EU. Onda to nije samo problem slovensko-hrvatskih odnosa nego odnosa EU i Hrvatske.
VL: Godinama pratite situaciju u BiH. Što su, po vama, osnovni razlozi nedovoljnog funkcioniranja te države i očitog zaostajanja na putu europskih integracija?
Kučan: BiH je priznata kao suverena zemlja u svijetu, ali nije toliko priznata među svojim građanima. Ona je zapravo još uvijek podijeljena fizički, ali ono što još više zabrinjava i što će biti najteže promijeniti jest duhovna podjela. Odgovoriti na pitanje zašto ljudi u BiH ne doživljavaju tu zemlju u najvećoj mjeri kao svoju vlastitu državu i onda sukladno tome raditi na uklanjanju uzroka takvog stanja, ključni je zadatak za sve ljude koji misle dobro BiH.
A opstanak BiH u interesu je ne samo ljudi koji žive u toj zemlji nego i cijele Europe. Poraz principa koji bi se dogodio ako bi došao u pitanje opstanak BiH, bio bi i poraz onih vrijednosti na kojima je jedino moguće izgraditi suvremeno društvo temeljeno na građanskim principima, gdje sva druga opredjeljenja čovjeka moraju doći do izražaja, ali nisu predominantna. Ja sam optimist u pogledu opstanka BiH, to je zemlja koja ima goleme resurse, ponajprije ljudske.
VL: Koliko je Daytonski sporazum dobar okvir za postizanje takvih ciljeva?
Kučan: Daytonski sporazum obavio je vrlo značajnu ulogu jer je zaustavio rat. I dok nemate drugog rješenja, treba se držati onog koje je pokazalo određene kvalitete i obavilo svoj zadatak. Međutim, život od potpisivanja Daytonskog sporazuma ide dalje i trebalo bi, bez velikih emocija i uz punu vjeru u budućnost BiH, vidjeti što je dobro iz tog sporazuma što treba zadržati, a što bi trebalo mijenjati. Dakle, nije pitanje hoće li BiH opstati, nego kakva BiH jedino može opstati kao dio suvremenog društva.
VL: Je li to dvoentitetska, troentitetska ili BiH bez entiteta?
Kučan: Sve su to modeli. Mogući su i prvi i drugi i treći, ali sami građani BiH trebaju odrediti koji je najbolji. Bilo koji model sam po sebi ništa ne znači, ne donosi ništa pozitivno ili negativno. Činjenica je da Bosnu i Hercegovinu čine tri etničke skupine, a da to nije dokraja izvedeno u organizaciji države.
I ako bi se išlo na organizaciju države kroz tri entiteta, a ti entiteti ne bi bili demokratski i multikulturni i bili izgrađeni samo na etničkom principu, onda bi to bilo priznavanje situacije stvorene ratom i nasiljem. Europljani su se još od Helsinške povelje obvezali da neće priznavati činjenice stvorene ratom.
|
|
 |
|