|
IZNENADILO ME NEPOVJERENJE HRVATSKE PREMA SLOVENIJI
Razgovor za Nedjelnu Dalmaciju - novinarka Snjezana Gazde
Otvorena pitanja izmedju Hrvatske i Slovenije morat ce se jednom rijesiti, porucio je u svojem govoru zastupnicima Hrvatskog sabora predsjednik Republike Slovenije Milan Kucan. Prilikom proslotjednog posjeta Hrvatskoj slovenski je predsjednik nastojao ovdasnjoj javnosti obrazloziti kako on vidi rjesavanje otvorenih pitanja. Mediji su rezultat Kucanovog dvodnevnog posjeta Hrvatskoj prokomentirali prilicno skrto uz opasku kako unatoc otvorenim pitanjima "hrvatsko-slovenski odnosi nikada nisu bili bolji".
Ljubljana, 7 December 2001
Neugodno sam iznenađen količinom nepovjerenja koje postoji u hrvatskoj politici i javnosti oko namjera Slovenije u rješavanju svih otvorenih pitanja i oko graničnog sporazuma, ali i oko zajedničke buduće suradnje i zajedničkih inicijativa. Iznenadilo me to nepovjerenje, moram priznati. Došao sam u Hrvatsku osobno uvjeriti javnost kako Slovenija nikako ne želi iskoristiti svoju trenutno bolju poziciju da Hrvatsku nagovori na nešto što joj ne odgovora. Mi smo vezani, mi smo prvi susjedi, a kompromis kuću gradi, kažemo mi ovdje. Sporazum o granici je dobar kompromis za budućnost obiju država
"Otvorena pitanja između Hrvatske i Slovenije morat će se jednom riješiti", poručio je u svojem govoru zastupnicima Hrvatskog sabora predsjednik Republike Slovenije Milan Kučan. Prilikom prošlotjednog posjeta Hrvatskoj slovenski je Predsjednik nastojao ovdašnjoj javnosti obrazložiti kako on vidi rješavanje otvorenih pitanja. Mediji su rezultat Kučanovog dvednevnog posjeta Hrvatskoj prokomentirali prilično škrto uz opasku kako unatoč otvorenih pitanja "odnosi hrvatsko slovenski nikada nisu bili bolji". Zato smo predsjednika Kučana na početku razgovora i pitali kako on je zadovoljan posjetom i razgovorima s hrvatskim dužnosnicima.
Posjetom sam, moram reći, vrlo zadovoljan. I razgovorima i programom posjeta i širinom političkih tema koje nisu bile vezane samo uz naše bilateralne odnose već smo razgovarali o Europi, o stanju u regiji, o globalizaciji u svijetu i svemu što se u toj oblasti događa. Za mene je sve to bilo iznimno korisno i otvorenost razgovora i donekle sličnost pogleda na otvorena pitanja. A ako me pitate jesu li ispunjena moja očekivanja...
- ...pitam
...onda vam odgovaram – u velikom delu da. Jer moja ambicija prilikom dolaska u Hrvatsku bila je provjeriti spremnost da ova još neriješena pitanja pomaknemo s mrtve točke.
- Govorimo o graničnome spoprazumu koji je u Hrvatkoj izazvao toliko različitih reakcije, zar ne?
Razgovor o sporazumu, njegovo usvajanje govori o kredibilitetu naše dvije države, da same rešavaju svoje odnose, o sposobnosti da se prepoznaju pravi dugoročni interesi, da se države posvete onome danas što je za današnji suživot bitno i temeljima za budućnost, za buduću suradnju. Što se toga tiče, spremnost postoji. Naravno vezana uz različite političke interese uvjetovane unutrašnjim prilikama u Sloveniji i Hrvatskoj.
- Rekli ste da su vam očekivanja dobrim delom ispunjena. Što vas je u Hrvatskoj tako, ne znam je li preteško kazati, neugodno iznenadilo.
Neugodno sam iznenađen količinom nepovjerenje koja postoji u delu hrvatske politike i javnosti oko namjera Slovenije u rješavanju ovih otvorenih pitanja i oko graničnog sporazuma, ali i oko zajedničke buduće suradnje i zajedničkih inicijativa. Iznenadilo me to nepovjerenje, moram priznati. Moj je dojam, ako smijem biti otvoren, kako je to između ostalog danak događanja u Hrvatskoj posljednjih deset godina, koje za vas nisu bile nipošto lake. Rat, agresija na Hrvatsku, stradanja Vukovara, Dubrovnika, koji rekao sam to u Saboru u srcima Slovenaca prestavljaju simbol patnje i junaštva u borbi za pravo na slobodu. Zato sam došao u Hrvatsku da osobno uvjerim javnost kako Slovenija nikako ne želi iskoristiti svoju trenutno bolju poziciju da Hrvatsku nagovori na nešto što njoj ne odgovora. Mi smo životom vezani, mi smo prvi susjedi. Nikada nisam pristajao na filozofiju "što gore susjedu, to bolje za nas". Znate onu poslovicu o susjedu i njegovoj kravi. E pa mi se zalažemo da od naših krava svi imamo koristi.
- U Saboru je vaše izlaganje toplo primljeno, sa simpatijama...
Možda je s moje strane preambiciozno reći kako ja još uvijek u Hrvatskoj možda imam ponešto političkog kredita. Ljudi se možda još prisjećaju mojeg nastojanja za mirnim razlazom bivše zajedničke države, za samoopredijeljenjem ... No znam da niti jedan politički kredit nije neograničenog roka trajanja, pa sam svoj založio da objasnim kako u dogovorima kako otvorena pitanja riješiti , ne želi Slovenija ništa na štetu Hrvatske i da će se ona jednom morati riješiti. Znate, kompromis kuću gradi, kažemo mi ovdje. Sporazum o granici je dobar kompromis. To je kompromis i za budućnost. Nikako ne volim čuti kako se tim sporazumom netko nečega odriče. Znate postoji logika velikih i manjih ciljeva. Za pojašnjavanje priče o granici treba naglasiti da morska granica u bivšoj državi nikada nije povlačena, to se onda zvalo jugoslavensko more koje je bilo i hrvatsko in slovensko. Pa sada, kad delimo sami to zajedničko pravo, jedna država prilikom razgraničenja nebi smijela dovesti drugu državu u gori položaj u pogledu prava dodira sa otvorenim morem. Da je to more o kojemu govorimo i kojeg sada delimo bilo ikada tretirano kao hrvatsko more, onda bi se moglo kazati da sporazum Hrvatskoj znači odricanje ili oduzimanje. Sjećam se razgovora s pokojnim predsjednikom Tuđmanom o rješavanju pitanja granica, o principima koji će tu važiti, režimu polovidbe o tome da se pitanje granica u budućnosti riješi..
-Pa tako nešto i danas predlaže bivši hrvatski veleposlanik u Sloveniji Ivica Maštruko . Da se Sloveniji omogući najliberalniji mogući režim korištenja mora a da se pregovori odgode za desetak godina...
- Razgovaralo se tada i o mogućnosti da sve ostavimo boljim okolnostima i budućim pametnijim i neopterećenijim generacijama. Čak smo i razmatrali opciju da nama Hrvati iznajme na dugi rok pedeset ili stotinu godina za simbolični iznos dio Savudrijskog poluotoka kako bi se režim plovidbe i drugi režimi privremeno regulirali. Prevladalo je ipak zajedničko uvjerenje da valja označiti granicu. Obje su Vlade, i slovenska i hrvatska to dobro odradile i sada im je dužnost uvjeriti vlastito javno mnijenje u kvalitet rješenja i dogovoriti se kako će nastaviti proceduru donošenja tog sporazuma.
- Utisak je, ne znam koliko je točan, kako je sporazum puno bezbolnije prošao u slovenskoj političkoj javnosti.
I ja sam imao dojam da u Zagrebu postoji jedna pogrešna percepcija kako u Sloveniji nema oponiranja sporazumu jer smo kao dobili nešto na što nemamo pravo. To nipošto nije točno. I Slovenija je dala koncesije. Postignut je dogovor većine parlamentarnih stranaka da je za ovako značajan cilj nužan kompromis. I zato se u javnosti ne agitira otvoreno protiv. Ako priča o sporazumu ne bi imala happyend onda bi to bilo vraćanje unazad odnosa među državama, jer bi se time politički manipuliralo.
- Postoji još i varijanta međunarodne arbitraže, koju u Sloveniji ne spominjente, dok to u našoj javnosti funkcionira kao otvorena mogućnost.
Razgovaralo se o arbitraži u početnoj fazi razgovora o granici. Nismo bježali ni od toga rješenja. Uostalom, i ja sam jedno vrijeme bio zagovornik arbitraže. Međutim, danas bi pristajanje na arbitražu posle svega što su postigle vlade značilo povelik korak nazad. Nikada nam međusobni odnosi nisu bili bolji, razgovaramo o problemima naslijeđenim iz prošlosti i o problemima surandje i rješavamo ih, pa o budućnosti o uključivanju Hrvatske u CEFTU, prije u WTO, o kvadrilaterali, o gospodarskom povezivanju i suradnji, pa bi povratak na arbitražu bio poraz obje naše države. Ako bi se insistiralo na arbitraži morali bi znati koja, kakva i o čemu...U Sloveniji trenutno nema političara, a ne vidim ga ni u budućnosti koji bi mogao prihvatiti arbitražu oko granice na moru a da se ne razgovara i o kopnenoj granici što bi otvorilo povijesna politička, upravna i etnička pitanja. Znate, arbitraža je ponekad alibi pred javnošću i pred političkim protivnicima. Uvjeren sam i to sam kazao u Zagrebu kako je za naše dvije države puno bolje da se same dogovore nego da idu na arbitražu. A i za arbitražu je potreban dogovor.
-U nas su se spominjali sporazumi o nukelarki Krško te o ljubljanskoj banci kao , na neki način, preduvjetu ovoga o granicama..
Te se stvari ne uvjetuju. Ne znam kako je to došlo u hrvatsko javno mnijenje jer u razgovorima sa hrvatskim dužnosnicima nitko to nije tako postavljao. Dogovor o nukelarki je usaglašen, tu smo bili svjesni da radi postizanja cilja moramo ponešto i žrtvovati. Znate, svi znaju kako nerješeno pitanje granica predstavlja problem koji u svakoj zemlji može poslužiti i za manipulaciju javnosti. Treba izvagati dobitke i gubitke... Zato vam ponavljam,kompromis kuću gradi.
-Nisam vas ništa pitala o Svetoj Geri...Je li slovenska vojska napustila taj prostor.
Nije. A ne postoji ni jedan valjan razlog da tamo stojimo. Na osnovu katastra sve je jasno. Sada se čeka samo sporazum o granici.
- A što je sa štedišama Ljubljanske banke...
U načelu štediše ne mogu čekati, oni moraju doći do svojega novca. To je najvažnije. Postoje različiti načini da se i taj problem riješi. Političari i banke o tome nek pregovaraju, ali ljudima treba vratiti novac što prije. Uvjetovanja nikakvih nema. Štetno je takvo razmišljanje, kao što je štetno mišljenje kako se Sloveniji žuri riješiti ova otvorena pitanja radi priključenja Europskoj uniji. A onda se razmišlja dalje, kako u toj žurbi netko može nešto "zaraditi". To je neozbiljno i politički neodgovorno razmišljanje.
- Često spominjete velike i manje ciljeve, što pod time podrazumijevate?
Manji cilj je potpisati ovaj ugovor o granici,a veliki cilj ući u Europsku uniju i živeti tamo zajedno u dobrim odnosima, u produktivnom i perspektivnom okruženju neopterećeni prošlošću. To je europski okoliš ,to su europske vrijednosti koje promovira Europska unija kojoj i mi i vi težimo. Znate u globalnome svijetu čiji je dio i Europa, otvara se dijalog o vrlo kompliciranim pitanjima, o kontraverzama savremenog sveta, diobama pa čak i o budućnosti života na ovoj našoj planeti i našoj odgovornosti za to. Europa nastoji biti aktivni partner u ovim razgovorima a da bude aktivni sudionik mora otkloniti sve svoje naslijeđene i buduće diobe i konflikte. Mora biti otvorena unutrašnjem dijalogu kako bi se došlo do zajedničkih takozvanih «europskih stavova» oko svih globalnih pitanja, od ekologije do ljudskih prava... Činjenica jest da se taj dijalog danas vodi unutar Europske unije, a mi ako ostanemo po strani nećemo moći sudjelovati u razgovorima, pa će netko drugi odlučivati i o nama u ime nas. Mi smo malo duže od Hrvatske u fazi pregovora i znamo koliko je teško ući u taj dijalog, ali jednako kao i Hrvati znamo da nam je to budućnost. I zato govorim o velikim i manjim ciljevima.
- Kad će Slovenije ući u Uniju?
Slovenija će, očekujem, sudjelovati na izborima za Europski paralment 2004. godine. Ako se nešto ne uspori u pregovorima, mi ćemo do kraja 2002. godine imati rješene sve uvjete i završiti i pregovori o budžetu, poljoprivredi i regionalnom razvoju, koji važe kao najteža pitanja za ulazak u Uniju. Ostalo sve ovisi dakako o proceduri unutar nje.
- Imali ste stanovitih problema s Italijom u vrijeme pregovora, mislim na obeštećenje optanata...
Bio je pokušaj da se asociacijski sporazum sa Slovenijom uvjetuje rješavanjem problema optantske imovine. Mi smo insistirali na poštivanju Osimskih sporazuma i Rimskog ugovora, No oni su ipak bili privremeno uspjeli u blokadi, no tek poslije takozvanog španskog kompromisa koji je dao prednost građanima Italije nekadašnjim optantima, u pogledu prava kupovine nekretnina u Sloveniji, u odnosu na građane drugih članica EU preskočili smo je. Jasan je stav Europske unije da se ne može radi bilateralnog spora između članice Unije i zemlje kandidata spriječavati pridruživanje ako zemlja ispunjava postavljene uvjete. Taj je stav itekako koristan i za Hrvatsku koja također ima isti problem optanata i njihovog obeštećenja. Mi smo novac namijenjen obeštećenju optanata ulagali na čuvanje na jedan fiducijarni račun u Luksemburgu jer nam Italija nije dala svoj žiro račun za tu namjenu. Mi ćemo položiti zadnju tranšu na taj račun sledećeg ljeta i tako smo problem riješili, što će vjerojatno poslužiti i Hrvatskoj kao model rješavanj ovog pitanja.
- S približavanjem Slovenije uniji postavlja se i pitanje Schengenske granice. Hoće li Hrvatska ostati s druge strane.?
Schengenska granica je činjenica. Učinit ćemo sve što mi možemo da ne ostane duže vremena. To bi bilo prvi put u povjesti da nas se podijeli. Slovenski i hrvatski narod uvijek su pri velikim evropskim podjelama bili na istoj strani, još od podjele Rimskoga carstva na zapadni i istočni dio, pa sve do željezne zavjese koja nas je također ostavila na istoj strani. Uvijek smo imali istu sudbinu. Schengesnka granica na južnoj slovenskoj granici po prvi put bi naša dva naroda podijelila u različite djelove Evrope, što bi imalo nesagledive posljedice. I zato mi deklariramo naše dobre namjere da nas ta granica ne dijeli, i užasavam se nečijih primisli da bi mi nešto s tim u vezi mogli ucjenjivati. To nikako.
- U našim se medijima šekulira o tome "kako Slovenija kupuje Hrvatsku"...
Ponavljam, iznenadila me količina nepovjerenja prema Sloveniji. Radi se o potrebi svježeg kapitala hrvatskom gospodarstvu. Taj treba i Sloveniji. Taj kapital dolazi Hrvatskoj, pa zar nije logično da stiže i od države koja je četvrti gospodarski parner Hrvatskoj. Postoji logika otvorenog tržišta i po toj se logici ponašamo. Ni ovdje u Sloveniji nismo skloni svoja poduzeća prodavati strancima, ali otvoreno tržište traži svoje. Ne može se to spriječavati. Možda je važno pitanje strategije razvoja koja će odgovoriti na pitanje kada i što i kome prodati, to je pitanje u nadležnopsti Vlade. Uvjeravam vas da Slovenija nema namjeru kupiti, niti kupuje Hrvatsku, niti bi to mogla.
-Kako kod vas ide proces privatizacija, čini se sve prolazi bez potresa.
Poslije pada Berlinskog zida različiti eksperti su tranzicijskim zemljama nudili različite koncepte privatizacije. Mi smo se odlučili za model koji vodi računa o činjenici da su u stvaranju nekadašnjeg društvenog vlasništva sudjelovale generacije građana Slovenije, a važan nam je bio i prag socijalne osjetljivosti. Proces još traje i nismo imali slučaj nalik vašoj Slobodnoj Dalmaciji. Na red dolazi privatizacija infrastrukture, pa banaka, pa i osjetljivo pitanje telekomunikacija.. Hrvatska je išla drugim modelom, a u isto ste vrijeme imala rat što nije najsretnija okolnost za tako osjetljiv posao pretvaranja društvenog u privatno vlasništvo. Ako mi dopustite moralno arbitrirati privatizacija ne može biti apsolutno pravedno provedena. No, nisam bio sklon ni ideji o bogatim obiteljima ...
- Vi ste izborom za predsjednika napustili članstvo svoje političke stranke...
Jesam i to odmah po izboru za još se tada zvalo Predsjednika Predsjedništva. Vjerovao sam i danas vjerujem da se ta odgovorna funkcija može obavljati u interesu svih građana Slovenije bez obzira na političku, nacionalnu ili pak vjersku pripadnost samo ako se odreknem stranačkog opredijeljenja. Predsjednik države mora biti predsjednik svih svojih građana.
- Za kraj mi recite je li istina što vaša glasnogovornica Špela u šali kaže kako ćete nakon prestanka obavljanja predsjedničke funkcije otići u Prekmurje i otvoriti gostionu, jer odlično kuhate...
Što bi uostalom falilo biti u gostionici «Kod bivšeg predsjednika». Nisam siguran da bi gostilna bila previše profitabilna, ali sam siguran da bi se odlično jelo. Čak volim kuhati , neću se hvaliti, ali sve moje sestre sa moje trpeze odlaze zadovoljne. Prekmurje je gostoljubiv kraj Slovenije i kad odem u penziju, a manadat mi ističe u prosincu iduće godine, možete doći i provjeriti tu gostoljubivost tog ljepog dela Slovenije. Ali upozoravam vas, koristim maslinovo ulje...
|
